Bukowski šuti prati me i kandidira za žrtvu

zmijsku glavu satrem u ogledalu ode vječnosti

refleks kaosa iz plesaonice rodova probada me

hipnotičke ulice moje plahe korake zovu

samujem u odbačenom rajskom plodu

prozirne udove tjeram u roj utopije

tijelo zakruži u sutoku privida tijela

u jatima iznad mene slojevi su svećenika

što glođu jedva rođenu svjetlost

osjećam praznine u bolnim blizinama 

venem među obrascima izbrisanih ulaza

proročišta me zovu strašću dna

a mržnju prodaju u sjaj zemljovida

sjenka se leluja u kraljevstvu igračaka

s okusom poraza miješam boju riječi

mutavim u ledenoj rani batrljka svetosti

slijepim jezik u bestežinsku sivoću pepela

okružen ispražnjenim gnijezdima 

u udisajima uzalud zapljuskujem u tamni svemir

poražen plijenim slast nesmrtnosti (erosa)

dok brišem lica iz (tanatosa) snova

u svetom šatoru plešem s ranjenicima

u crnim tragovima bezbožno primirje pijem

srebrnjake sijem u rasprodaju noći

dok prešućeno rubi usta bestežinskom stanju

prebrojavam tragove a Bukowski pada preko oltara

Jure Drljepan (JUR)