Gledam javor ispred prozora
kao da ga je obojila crvena zora;
novu odoru je na se djenuo
od ljubavi je posve skrenuo.
U sunčanu Jesen se zaljubio
čeznući se potpuno pogubio;
kad mu vjetar grane zanjiše
on sve brže uzbuđenije diše.
Niti Jesen nije ravnodušna
očara je njegova boja prpošna;
razodjenu ga nježno i polako
od ushita je tiho on zaplak'o.
Čini se da i ona njega voli
u ekstazi ga cijeloga ogoli;
tad se i sav perivoj zažagri,
al' do zime bi kraj toj igri.
Take mehke in tankočutne pesmi ti pridejo izpod peresa, Poetesa Katica, skozi katere se je nadvse vredno večkrat sprehoditi ...
Lepo pozdravljena,
Sašo
Lijepo je ovo, Katice. Doista mi se dopada.
lpm
Najljepše zahvaljujem na čitanju i lijepim riječima u komentarima. Veseli me da se pomalo neobična pjesma dopala pjesnicima Saši, Goranu i Mirku.
Lijep ostatak dana vam želim,
Katica
Pjesma staroga kova, sa lijepim i nježnim rimama. Odmah me podsjeti na neke dane kada su velikani poezije bili među nama. Živi. Bravo Katarina.
Lijep si mi komentar napisao. Vrli. I hvala ti na tome, Leane.
Lijepu večer ti želim,
Katica
Nježno, lijepo, lirički dočarano, jesenje tiho.
Bravo Katica, moj naklon.
Lijep pozdrav, Saša
Poslano:
05. 10. 2018 ob 09:06
Spremenjeno:
03. 05. 2021 ob 15:38
Hvala Salke i Gorane na lijepom komentaru.
Vp,
Katica
Taj tvoj javor je baš zaigran,
prolazi sve životne faze kao što ih prolazimo i mi ljudi!
Čestitke,
Ivan
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!