Svakog dana lovim Sunce na nebu
ne da se u ispruženu mu ruku;
leti ono nalik surom jastrebu
htjela bih bar jednu njegovu zraku.
Dok iz mulja lopoče izmami okom
njegov sjajan disk pada u zalazak;
nebo posipa narančastim prahom
da raskošniji bude taj odlazak.
Kao topole lijevam jantarne suze
kroz prozore ulijeće čamotan mrak,
a hladne guje već posvuda plaze.
Zagušio me smrdljivo turoban zrak
kao da mi noge živo blato gaze
i ne vidjeh više Sunčev izlazak.
Katica, sonet, ki se ti je utrnil, si ga vešče in tankočutno ubesedila; in kot tak si zasluži še prav posebno pozornost. Res ti zelo leži tovrstna poezija.
Prijeten nedeljski večer ti želim,
Sašo
Hvala ti Sašo na vrlo lijepom mišljenju kojeg izuzetno cijenim. Ta me forma, moram priznati, jako privlači i trudim se.
I tebi ugodnu večer želim!
Katica
... in res ti uspeva, Katica;))) lep sonet si poklonila soncu, sebi in bralcem … tudi meni;)))
Lep večer ti želim,
koni
Koni draga, ako je tako kako i ti kažeš, rado ću prihvatiti mišljenje. Hvala ti puno.
Lp,
Katica
Jao Kate tvoji soneti su mi baš vrh. Obožavam kada ih objaviš, naravno uz ostale tvoje izvrsne kompozicije. Bravo Kate i pozdrav.
U stilu starih pjesnika,
antologijski!
Čestitke Katice na još jednom sonetu,
Ivan
Hvala na krasnom komentaru, Ivane! Volim sonete i imam ih još poprilično neobjavljenih.
Lijep zvjezdani pozdrav, Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!