
Iznad mene dubok crni bezdan
u njem samo ogromno srebrno oko;
gleda li to moj Stvoritelj mene
i čudi se sam svojoj inovaciji?
Ostah i ja zdvojna zašto nije izustio:
Neka bude žena!?
Dovoljne su bile tek riječi:
„Neka bude svjetlost! I bi svjetlost.“
I stvori neizrecivu čaroliju;
beskrajno lijepu Zemlju i vodu
iz ništavila izrastu stabla
i sve biljke koje se sjemene
i sve životinje koje se množe.
Stvori dan, noć i beskonačan svemir.
U svom umjetničkom zanosu
svojim svemogućim rukama
od zemnoga praha oblikuje muškarca,
ali ne bijaše u potpunosti time zadovoljan.
„ Nije dobro....“ - reče.
Tog stvora duboko uspava
poput Uspavane ljepotice iz bajke;
izvadi njegovo rebro, pa se poigra genima
oplemenivši ga božanskim aditivima i
obavi somatski stanični nuklearni transfer.
I tako sam ja - postao žena.
Dragi Mirko i Vesna, hvala vam od srca na čestitkama i tako sa mnom podijelili radost.
Lijepu i toplu večer vam oboma želim!
Katica ☺☺
Čestitam ti Katica na podcrtanoj poeziji.
Lijep pozdrav tebi.
Salke, hvala ti na pažnji.
Lp!
Katica
Mirko i Vesna, veliko vam hvala.
Lp!
Katica
Bravo Katice,
Geneza na tvoj način,
čestitke,
Ivan
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!