Ništa tu vatru
neće ugasiti, ni rakija,
ni samački hoteli obešeni
u vazduhu kao poslednja utočišta,
ni plava, beskrajno plava tvoja krv
u venama od oranica, ni moja ruka
zašivena za zemlju. Ni kartonske
pesme o tebi, strahovi, vrisak
narandže što pada sa višespratnice.
Samo tišina slika tvoje usne na razmeđu jutra.
Zbirka „Pisma iz nestajanja”, „Bernar”, Beograd 2014.
Jednostavno: sam vrh evropske poetike!
Hvala od srca, Milene. Vrhova nema. Ili, što bi rekao Lalić: „... mi smo tumači rasula / jesi li umoran, Bože.”
Pesem o bolečini in izgubi ljublezni ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana, od srca. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!