Glina, ptica, Bog
Umoran od ruku koje prave
glinene ptice što ne lete,
od kanona i apokrifa,
umoran sasvim
od bogatstva, bede i hebrejske kletve,
tako umoran
od istorije u svojoj krvi,
Bože.
*****
Utvara, korak, đavo
I opet,
umoran od govora i ćutnje,
slepe radosti, vidovite tuge,
od nogu što ne znaju kuda kroče,
umoran sasvim
od zagonetke bluda i uzdržanja,
tako umoran
od pakla što hiljadama leta na maslini čuči
i neće da kaže ko je.
Iz ciklusa „Gavran nosi moju pidžamu
Hvala za užitak čitanja:)
Hvala za plemenito čitanje. :)
Utrujenost, ki izhaja iz celotne zgodovine in posameznika, ki jo skuša dojeti, ujeta v pričujoči pesmi, prehaja tudi na bralca ... čestitke,
Ana
Hvala puno, Ana. :)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vladimir Vuković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!