TISUĆLJEĆE
"Mi smo mit"
zapisao sam samo
kao igru riječi
dodavši na osnovu mi
slovo t
nečija me je ruka
unijela u knjigu rođenih
a sad je nema
prvo ćemo zaboraviti
pisati rukom
a onda ćemo zaboraviti
govoriti
one koji budu ispuštali
bilo kakve glasove
artikulirane ili neartikulirane
smještat će u sanatorije
mit se od legende razlikuje
po obimu nevještih laži
vagoni su jednako vrijedni
lokomotivi
u kompoziciji vlaka
planetarium je drska riječ
ne držite se za nju
krovovi su tobogani
za kišu
čovjek još uvijek
nije evoluirao u čovjeka
(a i zašto bi)
mit je legenda
s odmakom
od barem dva tisućljeća.
Uvijek originalan, svjež i zanimljiv, dragi Duško.
Lijep pozdrav!
Katica
... koliko resnice v bogatem spletu misli!;)))
čestitke in lep pozdrav,
koni
Pesem, ki te zresni: Človek se še ni razvil v človeka (in zakaj bi se), pa tole o pozabi, ki bo izbrisala pisavo in govor - strašljivo ... morda bi odstranila le dva verza (se mi zdi, da pesem sama govori o tem, ne bi bilo treba še poudariti):
mit se od legende razlikuje / po obimu nevještih laži
Kaj meniš? Lp, Ana
Draga Ana, ti znaš moj stav-ja nikad ne mijenjam pjesmu, volim da je nesavršena, inače dolazim u opasnost da pišem sterilnu poeziju. Hvala od srca na komentaru i sugestijama, a zahvaljujem i dragim prijateljicama Katici, koni i Ireni što su uvijek tu za poeziju.
lp, Duško
Čestitke k pesmi, ki na zanimiv način obravnava možno prihodnost (tudi tista dva verza ji tako zelo ne škodita ;),
lp, Ana
Hvala draga Ana, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
- 02. 08. 2018 ob 13:07
- Prebrano 677 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 359.34
- Število ocen: 16