znam da je ovo
poslednje moje putovanje
znam
a ipak idem
u susret sebi
kakav god da jesam
idem
da se napokon pronađem
da pogledam sebi u oči
da pokušam
da ugušim tugu u krvi
svojoj ili tuđoj
svejedno
znam da je nemoguće
znam
a ipak idem
i umreću
konačno
tamo daleko
bez ptica
bez krinova
bez beskraja
bez tebe
nemam više iluzija
nemam više strahova
ostalo je samo moje ludilo
ostala je sloboda
s kojom sad ne znam šta ću
i ostala je ljubav
koja boli kao sam vrag
znam da je ovo što činim
suludo
znam
a ipak idem
mada znam da i ti znaš
da je moja ljubav
ogromna
nepojamna
gotovo nestvarna
i da znaš
da ću te voleti do kraja
..."nemam više iluzija
nemam više strahova
ostalo je samo moje ludilo
ostala je sloboda
s kojom sad ne znam šta ću
i ostala je ljubav
koja boli kao sam vrag"...
Milen, Vi pronađoste apsolut istine. U kraju, imamo samo to: ludilo, beskorisnu slobodu (ali ipak slobodu) i ljubav, ljubav.
Milen...
Odlično, bez okolišanja, uvijanja, razumljivo, poetski i osta samo gola istina. Milen, još jedna od Vaših čudesnih pjesama.
Lp!
Katica
Pesem kot slovo, ki zanika slabosti s tem, ko jih poveličuje; potovanje k samemu sebi, ki traja do zadnjega trenutka in zdi se, da je sila, ki ga poganja, ljubezen ... čestitke,
Ana
Hvala Nikita, Katice! Zahvaljujem i Ani na podčrtanki i komentaru!
Lep pozdrav vsem, Milen
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!