Demon iz Munchovog " Krika "

Da,
ja sam Demon iz
Munchovog " Krika. "
Izobličen.
Gojenče zarobljeno u
strahotni obruč boli,
mrtvoprirodni oblik uokviren
u krvavo nebo ponad Ekeberga
pastel na kartonu surovoga fjorda.
Da, ja sam Demon iz
Munchovog " Krika. "
Snivam u samoći
dok slike stvarnoga svijeta
raščlanjuju se u sate mojih
sto dvadeset petogodišnjih očiju.
Želim osjetiti zvukove što zvone
drugačijim tonom.
Ja,
Demon iz Munchovog " Krika "
kroz ram ekspresionizma izlazim u sadašnjost.

Dijalog 

Pjesnik : Što tvoje stare oči vide u svijetu tom ?

Demon : Vide sliku kaosa
opustošenje svega,
sive gradove u betonu i čeliku
minska polja, vlažne samostane.
Vide usne što govore, a ništa ne kažu
knjigu bez slova, ljude bez osmjeha.
( Da, vidio sam i sve i ništa !)

Pjesnik : Da li si što čuo pobogu ?

Demon : Čuo sam pjesmu sirena
u kolijevci smrti,
mlazne motore ratnih aviona
jezivi jauk promrzlih makova,
čuo sam grku molitvu gladnoga djeteta.
( Uši ostadu gluhe ).

Pjesnik : O tugo, jesi li osjetio što ?

Demon : Osjetio sam zlo
Pandorine kutije kako se poput karcinoma
širi krvotokom čovječanstva,
poraz slobode, epilepsiju razuma,
osjetio sam vrisak prirode
vapaj zgaženoga srca.
( Dok me bol lomila, ništa osjećao nisam ).

Demon otpija kap vode
briše oznojeno čelo.

Pjesnik : A ljepotu , jesi li je uočio ?

Demon : Oooo jesam prijatelju
prekrasnu simfoniju Bedricha Smetana
duboku poeziju velikoga Lorce,
bjelinu snijega Himalajskih vrhova
morsko plavetnilo predivnog Jadrana.
( Sve sam to uočio,
ali zavjesa čemera prekriva vidike ).

Pjesnik : Što ti je činiti nakon svega ?

Demon : Ha ! Što ! Dragi !
Vraćam se u okvir
svoje tjeskobne slike,
strahotnoj monotoniji
mrtve prirode,
krvavom nebu ponad Ekeberga
samoći Norveškoga fjorda,
umobolnici što gleda na most
Edvardovoj sestri što maše s prozora.

Draži mi ipak moj jed
nego svo blještavilo tvog betonskog svijeta.

Lean Radić

salke

Poslano:
24. 07. 2018 ob 08:53

Širokim okom dubokim srcem prihvataš sve boje i proliješ ih u zanimljivu kompoziciju prihvačanja stvarnosti kroz Muncha, Lorcu; moćna pitanja eksistencije, opstoja samoće.

Prekrasna poezija prijatelju.

Pozdrav u Rijeku.

Zastavica

nikita

Poslano:
24. 07. 2018 ob 10:27

Bravo, Lean. Razvijaš formu dijaloških pjesama do visoke razine. Tvoja poezija je višefazna i višekutna. Da napišem da je "slojevita", ne bih baš izrazila što  uistinu osjećam. Ono što je za nju  još karakteristično jeste da konzument u njoj, ili najvećem broju njenih ostvarenja, može ugraditi i iskomparirati i svoju emociju. Ovo je jako teška pjesma, ne samo u misaonom, već i u izvedbenom smislu. Čestitam. 

Zastavica

mirkopopovic

Poslano:
24. 07. 2018 ob 12:02

Fasciniraš poetskom snagom. Hvala ti, Lean, i za ovaj sjajni uradak.

Lijep pozdrav, prijatelju !

Zastavica

Lean Radić

Poslano:
26. 07. 2018 ob 17:40

Salke, Mirko i Nikita hvala od srca na komentarima.

Zastavica

Ana Porenta

urednica

Poslano:
26. 07. 2018 ob 20:21

Pesem se je tudi mene dotaknila. Nekoliko me zmoti le ponavljanje Ja sam demon ... zdi se mi, da že z naslovom dobimo potrebno informacijo o protagonistu. Glede dialoškosti pa se strinjam z Nikito, je nekaj posebnega v današnji poeziji,

lp, Ana

Zastavica

Lean Radić

Poslano:
26. 07. 2018 ob 22:36

Hvala Ana na čitanju i vremenu što si izdvojila za pjesmu. Meni to ponavljanje ne smeta uopće, dapače daje mi dodatnu čar. Ali ne može se svima sve sviđati. Sa nekim idući pjesmama će valjda biti bolje i možda ti se više svide. Lijep pozdrav Lean.

Zastavica

Katica Badovinac

Poslano:
26. 07. 2018 ob 22:58

Sjajna pjesma u kojoj je sav revolt protiv nepravde, neprirodnosti, nečovječnosti i to ponavljanje pojačava dojam i snagu stihova, odnosno tvog "Krika" i pojačava emotivni doživljaj kod čitatelja (u ovom slučaju mene).

Lp i ugodnu noć ti želim!

kb

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Lean Radić
Napisal/a: Lean Radić

Pesmi

  • 24. 07. 2018 ob 08:19
  • Prebrano 608 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 290.92
  • Število ocen: 12

Zastavica