Imam dvije kćeri .
Jedna je ozbiljna
i svake večeri držeći
vlažne maramice u ruci
izvodi psa u šetnju.
Ima i ona svoju kćer.
Ova druga je još mala
ali prelazi iz krajnosti
u krajnost.
Visi na mobitelu,
traži da joj kupim
tablete za mršavljenje,
dok kosom maše
kao da praherom
otresa stari tepih.
Imam i sina.
On je migrant.
Davno se otisnuo
na putu za nigdje.
I sada se javlja
samo po potrebi,
ako mu treba viza
ili ako nema više novaca.
Moja djeca plivaju uzvodno
poput lososa
i ne dozvole životu
da ih iznenadi.
Pitam se ponekad
jesam li ih previše
opteretila rođenjem
i tko je stariji uopće
u ovom sveopćem
životnom metežu.
Da.
Nič ni več svetega
in mir postaja beseda, za katero bomo izgubili občutek pomena.
Preprosto boleče zapisano.
Pozdrav!
Hvala dragi Milane.
Veliki pozdrav tebi
Vesna
Tudi mene se je pesem dotaknila, izbrisala bi le zadnji verz, se mi zdi, da to o ljubezni prihaja že iz prejšnje vsebine in je odveč.
Kaj meniš?
Lp, Ana
Hvala draga Ana ...u pravu si izbrisala sam zadnju verz.
lp Vesna
Materinsko pričevanje, ki s svojo iskrenostjo in iskrivostjo doseže vsakega bralca,
čestitke,
Ana
Čestitam ti Vesno, srce istine i veličine.
Lijep pozdrav prijateljice!
Hvala puno draga Ana na ovoj Podčrtanki !
Lp Vesna
Hvala ti dragi Salke , U mom srcu ima mjesta za prijatelje kao što si ti...
Lp Vesna
Pjesma koja snažno dotiče, draga Vesna. Čestitam i na podčrtanki.
Lp,
Katica
Hvala draga Katice od sveg srca.
Lp Vesna
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Vesna Andrejić Mišković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!