Ovaj ponor nije dom,
a ova staza nije put
dobri dani zbrojeni
u rupi su zatvoreni,
pijesak nasred ulice
s vjetrom će se stopiti
izgubiti se u sjećanju
izgubiti se u mirisu,
svitanja u kavezu
neće me probuditi,
a sunce iznad prozora
more će progutati.
Mene su sačekali
u glavu me udarili
sve dobre dane ukrali
po svijetu ih razbacali.
Mene su sačekali
u glavu me udarili,
sve dobre dane lopatom
ispod zemlje su zakopali.
Kao da dobrih dana više neće biti?
Krvavi stihovi nekih davnih ponora i oduzimanja. Lean, izvanredno!
Dođu tako trenutci koji te izbezumljeno, panično pitaju Tko si, Što si, Dokle si, Kamo ćeš, Odakle stižež... I dođu trenutci kad ne zanemaruješ takva pitanja... zaljuljan smislom svoga bivstva.
Odlično, dragi Lean !
lpm
Dobre riječi lijepo teku. Odlična, Leane.
LP!
Katica
Ponekad čeznemo osvrtom nazad i pitamo se gdje je put, onaj nekad poznat danima. Moćna poezija, Lean, najmoćnija.
Veliki pozdrav prijatelju i hvala za poeziju.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Lean Radić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!