Već danima razmišljam o ljubavnoj poeziji. Kako napisati pravu ljubavnu pjesmu. Kako opisati osjećaje koji se kovitlaju u mislima kada mi prilaziš. Da li je patetično ako napišem da mirišeš na smilje i bosiljak. Da su tvoje ruke nemirne strune harfe. Pisati o ljubavi. Pisati o strasti, o poljupcima kojima pronalazim skrivene drhtaje. Pisati o sjaju u tvom oku. O tvojoj svilenoj kosi koja se osunčana jutarnjim zrakama preljeva u nijansama zrelih kestena. Pisati o nama postaje apsurd u trenutku kada me zagrliš i svojim mirom pronađeš tišinu u mom tjemenu.

Ljubica Ribić