Rijeka koja hvata dah
ponire, izvire.
U tmini odjeci
vrtlozima slijevaju se,
dižu talog.
Mekanih dlanova ispiru
kamen,
ljušte boju
sve do srži.
Na sidrištu
vezuju najfinije od najfinijeg –
sedru.
Rijeka koja hvata dah
ponire, izvire,
progleda svjetlom
zelenih očiju.
Ispod plavetnila
s nebom se spaja
i opet uranja.
Plućima punim
kapima izdiše,
oblacima uzdiše
sve dok ne napuni more
znojem puta,
samo da ne nestane,
da se vratiti može.
Kao i rijeka (koja hvata dah...na svojoj putanji), tako se bez daha ostaje i putujući njenim tokom, uvirima, izvirima, nemirima...
Sedamdeset puta bravo za odlučnu pjesmu, salke !
lpm
Putanja rijeke sa više imena jer svaki put kada izvire dobije ime.
Hvala ti prijatelju od srca!
Lijep pozdrav, salke
"rijeka, koja hvata dah" ... čudovito pesem nam podarjaš v branje, salke;)))
s pozdravi,
koni
Poslano:
02. 07. 2018 ob 13:13
Spremenjeno:
02. 07. 2018 ob 15:09
Hvala ti prijateljica iz srca!
Uživaj v dnevu in lep pozdrav, salke
Meni je ovo Salke izvrsno. Podario si nam predivnu pjesmu i nadam se da će što više ljudi pročitati ovu ljepotu. Pozdrav frende.
Hvala ti Leane od srca za ovakvu podršku!
Živio mi frende!
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: salke
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!