Patris
Na južnom pročelju svog pogleda
ugledah lik tvoj, oče,
iako već zimama je osoljen.
Koga li čekaš, oče,
koga li čekaš, srebrna planino,
rukama na vjetrove položene?
Tvoja polja odavno su
zaboravom okopana.
Ne berem više mirte, oče,
ne berem više tvoje ljubavi.
Samo slanom bol si mrznem,
slanom mrznem,
plačom odmrznem.
Od smokava više ne nižem niske,
ne nižem niske nit’ osmijehe.
Samo zajecam i postanem smokva,
postanem med tvojim berbama.
Pogled mi trne, oče,
trne na granama trudne mastrinke.
S njih kaplje zlato
koje moj otac je ozlatio.
B R I L J A N T N O !
Draga Niki, predivna i nježna posveta.
Lijep pozdrav i ugodnu večer ti želim!
Katica
Nježna i prekrasna pjesma, ispunila mi srce tihom tugom.
Vp
Kako fenomenalno. Svaka riječ u ovoj pjesmi je stavljena na svoje mjesto. Oduševljen sam.
Joj, sami početak me preuzeo.
bravo i lp
Pesem, ki spaja preteklost in sedanjost in jo preliva naprej, tudi besede (njihovo ponavljanje in stopnjevanje) podpirajo vsebino pesmi ... čestitke,
Ana
Čestitam ti za odabranu pjesmu!
Lijep pozdrav, Nikita
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: nikita
- 25. 06. 2018 ob 18:57
- Prebrano 654 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 300.4
- Število ocen: 14