kad se okrenuh tiho je počela kiša
zamišljeno si gledao u krošnju
obližnje trešnje u parku
i kišnu svjetlost koja puni oči
kao u mostaru jednoga ljeta
na drugoj slici sam nestao
na bečkoj panorami
i nisam gledao
kako promatraš ljude
dok izlaze iz podzemne i nište
tragove za sobom
niti pitao koga čekaš
s jabukom i novinom u ruci
kad se okrenuh ispraćao si
ptice što prelijeću kvart
i nestaju na horizontu
u drugom času silazim ti
s one strane vremena u kojem
bratova sjena zamiče
za stablo jasenovo i pronosi
rukovet ljeta
dok miriše na kišu dok grmi
nad zemljom crnicom
dok me sestra ljubi očima straha
Jako lepo, Mirko. Dirljiva pesma u kojoj se svi možemo pronaći...s tugom.
lp
Jagoda
Prelijepa pjesma! U jednu sliku mogu staviti svojega brata ugledajući njegove čežnje i bol.
Lijep pozdrav, Mirko
salke
Hvala, Jagoda, Salke uz poštovanje i pozdrav.
Susreti i ispraćaji, stanice, sitnice... Znamo li čas, poznajemo li slike i trenutak susreta ili rastanka, koji će jednom biti proglašen za poslednji, konačni?
Tužna bajka... Prekrasne slike, jasne i upečatljive, opipljive u svojoj jasnoći.
Sjajno, maestro!!!
Lp Milena
Milena, hvala ti na rijecima.
SRDACAN POZDRAV IZ SARAJEVA.
Pesem, ki gradi mostove med preteklim in zdajšnjim s prehajanjem med časi in prostori na senzibilen način. Podkrepljuje ga tudi odnos do (med) oseb(ami) v pesmi. Čestitke,
Ana
Hvala, Ana!
SRDAČAN POZDRAV:)
Iskrene čestitke za ovaj uradak i dobivenu podčrtanku, dragi Mirko.
Lijep dan ti želim!
Katica
Hvala, Katice.
Lijep pozdrav
Čestitam ti Mirko na podcrtanoj pjesmi!
Lp, salke
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!