Svjetlo nekad zna
da ti sagori vid
jer oko nema oklop
brane ni membrane
tako gusto tkane
da pred njom
to sjajno koplje
zastane
kao što ni um
za misao prodornu
nema branu
te ova čovjeka
pretvori svog
u bolnu ranu
da l' bijegom
il' nijekanjem
da se spasi
pa sve jauče i grca
dok misli da je gasi
a ova spušta mu se
tiho
kao riječ
kao grijeh
ili ljubav već
u dubine
od uma do srca.
Moč svetlobe in misli je silnejša od udarcev; duša in oko sta brez oklepov in jezov, da bi se zavarovala in preprečila, da bi prišla do srca. Bogate podobe pesmi dajejo dodatno težo, čestitke,
Ana
Hvala Ana i Katica, od uma do srca !
lp, Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!