Nevidljiv netko živi u meni
često ga čujem kako potiho cvili
to je samo stranac u mojoj sjeni
baš nikome nije on ljubak ni mili.
Sve oči ga vide jasno kao dan
ovija me poput crnog kaputa
mišljah da je to samo moj san,
al’ u javi me on najčešće sputa.
Zbog njega se uvijek netko pjeni
koje je boje puti ne bih znala reći
kao i odakle su njegovi korijeni
i koji mu je od bogova najveći.
Jedino meni to nije tako važno
htjela bih da iz mene više ne viri,
jer ljudsko srce osuđuje lažno
zatući će ga samo da se smiri.
Ni kaj, vredna branja ta pesem, Katica! In taki nebodigatreba tujci, ti mali tečni, zoprni človečki v nas, pikljajo, praskajo in ne dajo spati.
S pomladnimi pozdravi,
Sašo
Sašo, hvala ti puno na ovom komentaru...... sve si shvatio, kako treba.
Uzvraćam s proljetnim pozdravom!
Katica
Ja sam od onih koji obožavaju rimu.
Sve pohvale, poštovana Katica.
Drago mi je da Vam se dopala pjesma i zahvalna sam na komentaru, Zorane.
Ugodan vikend!
Katica
Lepo pesem v formi, deliš z nami Katica; všeč mi je.
Z lepimi pozdravi,
koni
Hvala ti Koni na iskazanom doživljaju moje pjesme.
Lijep i sunčan vikend!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!