Opet dolazi jedno proleće
Kucka kapima kiše o prozor
Kao ljubav na vrata naših praznina
Tog poslednjeg dana marta
Na kraju svih iščekivanja
Kad smo se dogodili i poverovali u neizbežno
(Bilo bi suviše da je sve puki slučaj
Na istim meridijanima paralelne stvarnosti
I da nemaš kome ljubavi reč )
U neljubavlju ispunjenim stvarnim životima
Govorila sam ljubeći te tog proleća
Govorio si grleći me narednog
I verovali smo u to kao osuđenik u pomilovanje
I memorijalna kiša opet kucka u prozor
Posumnjali smo u večnost i sudbinu
Na stvarnost i pamćenje sna
Odlazi od nas naša poslednja
Tebe mojim pesmama koje više ne čuješ
nenamiljanovic