jednorog vileni sam
u cveću, senku sakri
između stenja. uživljen
jako u tuđu rolu
ispravlja vijuge turobnog
roga. pa rasu kapi
srebra i soli,
na rame travki.
u krilo tvoje
Lepe slike. Na tragu haiku pesama.
Hvala, Mikailo. :)
lp,
J.
Tako majhna in živahna slika, ki povzroči pravo eksplozijo doživljanja pomladi ... čestitke,
Ana
Hvala, Ana! :)
Mit o jednorogu je baš inspirativan. :) Kaže, između ostalog, da od njegove srebrne krvi svako, ko ima dodira s njom, biva začaran (ne ostane čitav svoj...). Taj detaljčić je dovoljan da se napiše pesma i objasni zašto smo, s proleća - pa, recimo, drugačiji ;)
Lep, topli pozdrav iz Beograda,
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!