opet
me vraćaš na početak
među munje i gromove nevremena
među ispucane stijene
u brboreću lavu

svom snagom misli me gurneš od sebe
da se sadržaj razlije preko bezgrešnoga lika

znamo
svježa krv je najbolja

gorostasni vilini konjici oblijeću tvoje slutnje
sumporna kiša se na tvoj rod stresa

brežuljak golubica je zavijen u zagušljivu maglu
među cedrovima ugledaš presušene likove
nude ti vodenastu kavu
požudno piješ gorku tekućinu jantarne boje

kažu da se
potucaš po zemlji i šećeš po njoj
oduvijek

čuo sam
da se
pod oblacima nalaze petroglifi
koji zavijaju u vjetar tvoje ime

kad pomilujem kamen
skriješ mi se u pesnicu

mogu te u džep dati

Jure Drljepan (JUR)