U neskladu vremena tvoj duh
je obojio usijanu tamu
smijeh sunca u zelene valove
dok si se poput plime magično uzdizao
krajolikom mojih azurnih misli.
Slijedila sam tvoje nevidljive stope
bibliotekom udišući mirise dugo
nedirnutih požutjelih knjiga.
Zjenama mojim čitao si retke s papira
stihove ispisane bijelom rukom,
a vani je još uvijek mrmorilo Borje
sve uskrsle otkucaje tvojih pjesama.
Obavijen krilatom tišinom nisi mogao čuti
ni osjetiti zasljepljujuću bjelinu noći
nalik na Buđenje vječnoga života;
postao si bešumna Crvena raketa
što beskonačno kruži nebom
ponad krvavo purpurne Europe
nemoćan da zaustaviš okrutnu Eridu
u njenom mahnitom pohodu.
Lijepoooo ...Veliki pozdrav Katice !
Poslano:
11. 02. 2018 ob 16:58
Spremenjeno:
12. 02. 2018 ob 21:21
Dotik, ki ga pusti pesnik, je prelit v (za)hvalnico, ki podčtuje (večno) aktualnost njegovega dela ... čestitke,
Ana
Bravo Katice ! Čestitam !
Hvala ti, Vesna.
Lp,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!