nije to bila nikakva naročita šuma
odavno se nahvatalo inje na granama
prerano ostarelim
pretvorenim u vremenske odrednice
uzaludnog čekanja
ostao je otisak stopala na tlu
težak otisak stopala u lakoj lovačkoj čizmi
bila je noć
i nikog drugog tu nije bilo
i ničeg
ni kamena na kamenu
ni bistrine u bezglasnom plaču vasione
nadvijene kao kamena gromada
nad tim delom svesti i podsvesti
ostao je samo otisak u smrznutoj ilovači
i ostala je prolivena crna krv
na crnim pticama
kojima su već jednom ranije
izvađena srca
ostali su plodovi besmisla
i još je ostala noć
crna gotovo do nerazuma
bez senki i bez dodira
i nikog drugog tu nije bilo
da posvedoči ili da opovrgne
nikog
nikog više
Simbolna pesem, ki govori skozi temačno atmosfero in sledove življenja, ki se zdi, da je zamrlo: ne le ptic, tudi lovcev ni več in ničesar, kar bi priznalo ali ovrglo opustošenje ... čestitke,
Ana
Hvala Ana, pesma jeste na neki način protest protiv besmisla uništenja...
Veliki pozdrav, Milen
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!