Nedostaju mi ona proleća
Koja se rasprsnu
Pod plavim kišama
I spiraju sivu belinu zime
Nedostaju mi ta neka proleća
Miris zalazećeg sunca
I mlade trave
Dok se modra zastava noći
Leprša na prvom povetarcu
I zvezde pupe na bistrom nebu
Volela bih da još jednom
Rasprsne se ovaj nar u grudima
I da opet žuri da zri i puca
Od narandžastih cvetova do slasnih koštica
Ta crvena čežnja u sred srca
Tu vječnu i najveću želju čovjekovu majstorski si i SJAJNO ugradila u stihove, Milena:)
Divnaaaa ! Neno veliki pozdrav ! :)
Dragi Mirko, u otrovanom i izgubljenom svetu, pokušavam da u sebi pronađem sebe... Pročitala sam tvoje "NAVIKE BEZ POKRIĆA", pa mi se misao nekako nastavlja na tvoju fantastičnu pesmu... Hvala ti od srca!
Lp Milena
Draga Vesna,
hvala ti od sveg srca!!!
Lp Milena
Sjetna, prelijepa pjesma koja puca od emocije...
lpm
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milena Vučković
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!