S riječju treba znat'
k'o s kobilom divljom
da je krotiš takvu pjesniče
kad te njiskom prozove
da je zauzdaš
na grbaču da joj skočiš
za grkljan da je stegneš
za grivu da se uhvatiš njenu
pa je u sapi u slabine
podbodeš meke
gdje utrobom ti se svojom smiješi
a ti misliš da već je mirna
pitoma i krotka
ma te svejedno takvog
u prašinu svali
da bi opet zajašit' mor'o
tu zvjerku divlju
dok ti u srce
se ne stvori
k'o ljubav da je
sama
i riječ sasma tvoja
zbačena poljupcem
s usana
za ono
nikad-zbogom.
Duhovit in slikovit prikaz, kako nemogoče je ukrotiti jezik, ki rojeva takšne in drugačne besede, s katerimi smo v večnem eros-tanatos razmerju, a so edine, ki nas lahko ubesedijo. Na nove tovrstne ubeseditve, Sara
Čestitam, Duško!
Večernji pozdrav,
Katica
Hvala Sara i Katica, od srca !
lp s Trešnjevke,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!