Kao galeb Jonathan Livingston
letiš visoko u paperjaste oblake
dodiruješ svjetlost i beskrajnu tamu
dodiruješ savršenstvo bez granica
igrajući se sa strujama i vjetrovima.
Postaviti se na mjesto drugoga
gledati njegovim očima
to je kao postati apsolutno biće
koje ne poznaje granice niti odricanje.
Poderao si sve davno pročitane knjige
i počeo ispisivati knjige svog života,
svoje etike i religije u kojima si ti jedini lik.
Letiš visoko prema suncu u slobodu,
no, da li ti to daje pravo na potpunu
destrukciju svega što je bilo prije
kokoši ili jajeta?
Ne, nisi ti galeb koji je otkrio savršenstvo
učeći i pokazujući ga drugima.
Tvoje uho ne čuje glazbu s dna oceana,
a oči ne vide ljubavni ples zemlje i neba;
u njima su refleksije svjetlucavih riječi
skrivenih između svjetiljaka umjetnog bora.
Krila uzdižeš poput krila đenovske ciklone
stvarajući snažan vrtlog i neveru
rušeći sve moje pažljivo poslagane
lađe od šarenih Lego kockica
otpuhujući me na Espiritu Santo
skupa s njima.
Zelo dobro, izpustila bi samo del, ki deluje kot nepotrebna opomba pod črto sicer poetičnega ciklonskega izliva, in sicer ta del:
Biti iskren sam prema sebi
zahtjeva silnu hrabrost,
a prema drugima to je naivnost i glupost.
Še naprej prisluškuj dnu oceana, Sara
Sara, prihvaćam tvoj komentar i sugestiju te sam nepotrebno izbacila iz teksta. Hvala na stručnoj pomoći.
Lp!
Lepa in poetična, a zato nič manj duhovita pesem, ki seže v višino in globino, vse do "kokoši in jajca", in odmeva še dolgo po ciklonu - od lego kock do neba! Sara
Zahvalna sam i na zadnjem komentaru kao i na Podčrtanki, draga Sara.
Ugodnu večer ti želim!
- Hvala i svima koji su čitali pjesmu i podržali ju!
Lp,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!