S O V A

Odavno ne videh sovu
i granu na kojoj sovi,
ni onaj pogled njen strašni,
kad ti se smuči
što si uporan da gledaš u strašne oči,
jače od jučerašnjeg dana,

kada su neke ljubavi završile u paklu,
a neke pretrnule od prevara i užitka.

 

Odavno ne videh tu upornu pticu,
sovu,
ta nimalo luda ptica,
samo je čudna i strašna kada te pogledom sroza,
pa se predomisliš i opet buljiš,
a ona buljava,
ne menja raspoloženja,
ne beži od kiše,
ne traži ruke, ljude, obale, drugarice.

 

Sova je muško, ima svečano odelo i noċ joj je u Kini najdosadnija,
svi su joj ljudi isti.
Na kraju, plašim se kada o toj ptici pišem,
ja je odavno ne videh, a noċ ponekad u odelu bulji...
U mene.

Tatjana M.

filia

Poslano:
21. 01. 2018 ob 18:02
Spremenjeno:
21. 01. 2018 ob 18:05

Pozdravljena

Ne boj se sove; boj se ljudi. Tudi te ptice se bodo skrile. Mogoče vedo več kot mi?

Zanimiv vpogled iz oči v oči ...

"filia"

Zastavica

Tatjana M.

Poslano:
21. 01. 2018 ob 18:11

Hvala "filia". Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

pi - irena p.

Poslano:
21. 01. 2018 ob 22:11

Zelo zanimivo. Sova kot prispodoba smrti.  Tako se je pesem dala prebrati meni.

Izmed perja besed nas vse gleda - smrt.

Odvračamo pogled.


Lp

pi


Zastavica

Tatjana M.

Poslano:
21. 01. 2018 ob 22:36

Hvala, Irena. Lep pozdrav, Tatjana.

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Tatjana M.
Napisal/a: Tatjana M.

Pesmi

  • 21. 01. 2018 ob 16:36
  • Prebrano 516 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 203.5
  • Število ocen: 7

Zastavica