AUTOPORTRET
prošla su vremena
kad sam sebe vidjela
krhkom blistavom brezom
a potom čvrstim hrastom
koji odolijeva
možda sam najsličnija
olinjalom grmu divljeg šipka
raskuštranih grana
na naherenoj strmini kamenoj
nit' u nebo
nit' u zemlju
nit' koračaj
Obstala sem pred portretom, zaradi lepote, ki jo sije...
lep večer,
Majda
Odlična pjesma iz koje isijava, ne nikako lamentiranje, samo spoznaja ljudske ograničenosti u svijetu, čitanje životnih činjenica utkanih u poetski izraz.
lpm
Vaše riječi uvijek u meni p(r)obude poštovanje i prema autoru, i prema jeziku kojim se izražavam(o). Hvala Mirko.
(s)
Majda, znam da nije baš optimistična slika, tim više zahvaljujem.
(s)
Lep in otožen uvid v lastno notranjost, ki navdih vedno črpa iz zunanjega, minljivega in nezasidranega, čeprav prepogosto mislimo, da smo tu že od nekdaj, trdno zasidrani v zemeljska tla. Vesela sem, da sem se na strmini zastrmela v tvojo pesem, Sara
Sara Špelec, fenomeni prirode pišu našu nutarnjost. Mene uvijek iznenađuju, uobličuju u riječi sve što proživljavam, osjećam, promišljam. Hvala što si zavirila u moju pjesmu i iščitala ono ispod površine.
(s)
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
- 14. 01. 2018 ob 20:22
- Prebrano 624 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 332.5
- Število ocen: 14