VJEĐE

Stražarimo u svojim straćarama
drvenim drevnim
pod strehama
u strahu da je srce
samo vremešna krvava zvijezda
i da će nas ostaviti
kad ga najviše trebamo
u nekoj vrsti
biološki nepredvidljive
autocenzure
dok snivamo krik
očajnički klevetničke
koketne slobode
koja naravno kao i Bog
nema lica poznatog
a što se truni
pršti i raspršuje
u snom ugaslim očima
nas avangardnih nevjernika
u prstima nježnim
i razmaženim
nad patetičnom sonatom
germanskog kralja
gluhog od ljubavi

 

vjeruj mi da nemam ništa protiv
odlazaka i dolazaka
gubitka strastvene čežnje
u svakodnevlju
i ljudi osiromašenih
refleksnim zagrljajima
nemam baš ništa protiv
prostih riječi
ni beskrajno dugih
beznačajnih rečenica
(kao što je ova)
ako me umiriš noćas
tom očaravajućom linijom leđa
na kojima bih
vjeđama vječno da počivam
ženo.

Duško Babić

Ana Porenta

urednica

Poslano:
15. 01. 2018 ob 21:32

Rahločutna, iskrivo zagonetna, ironično bodičasta in ljubeča pesem ... čestitke,

Ana

Zastavica

Katica Badovinac

Poslano:
16. 01. 2018 ob 10:10

Duško, čestitam na još jednoj tvojoj pjesničkoj uspješnici i, dakako, nagradi.

Sunčan pozdrav!
Katica 

Zastavica

Duško Babić

Poslano:
16. 01. 2018 ob 17:44

Hvala od srca na lijepim riječima, Ana i Katica !

lp, Duško

Zastavica

Komentiranje je zaprto!

Podčrtanka

Duško Babić
Napisal/a: Duško Babić

Pesmi

  • 10. 01. 2018 ob 17:32
  • Prebrano 616 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 406.09
  • Število ocen: 17

Zastavica