Bili smo možda
i u prošlosti
zagrljene zaljubljene
kosti
mrak neumoljiv i mraz
zemljin miraz
i miris njen
disali smo na cjevčice
od cvijeća i sna
pogrbljeni psi
i gladni ljudi
obilazili su nas
u krugovima vremena
kao tijelu obećana hrana
čudo arheologije
i urnebesna cirkuska točka
da bi nas obukli
oni što znaju zvijezde
u meso mesijansko
i plašt sjajan od kože
za još jednu ljubav
bez velike svrhe
onako
da se zna
da je neuništiva.
Briljantno, Duško. Zašto? Pa zato što tvoje tvije-tri pjesme vrijede više nego čitav jedan moj opus.
Ugodan dan i sretna Ti, Pjesniče, nova godina!!!
Dragi Mirko, hvala na divnim riječima, mada ja mislim da si Ti tvorac opusa kojega je nemoguće nadmašiti.
Neka te sreća i ljubav svuda prate u novoj godini !
Duško
Čudovita pesem, ki na pretresljiv način tematizira našo minljivo mesenost in krhkost našega bivanja, katere najtrdnejši del so morda prav kosti, pozvanjajoče v večnosti in - kot ljubezen - ovite v sanjsko predivo. Naj se ve, da bo pesem podčrtana, Sara
Hvala Sara na lijepim riječima i podčrtanki, od srca !
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!