
Slutnja je prva
emocionalna inovacija
kojom čovjek
mogao je osjećati budućnost
kao predvorje straha
od ljubavi i smrti
od ljubavi do smrti
i dalje
sluteć naslonjen
na lomno srce
da skončat će
bez uma i bez Boga
kao kakva rijetka biljka
još puna soka
u cvatu ka neprobojnom nebu
sluteć da tijelo i misao
samo idealne su obmane
u radioni plačljive vječnosti
gdje vrijeme odjeka nema
ni u oku nit' u pjesmama
davno zaboravljenog genija
sluteć osmijeh
da jedino je oruđe
nas beznadnih
kao poljubac tajanstvenim usnama
žene što ga uporno
kao svog jedinog idola
sve ne sluteć kraja
opojno voli.
Pesem me očara že v začetku s trditvijo, da je slutnja prva čustvena inovacija, ki so si jo izmislili ljudje, da bi občutili prihodnost ... ki se izide v strah ... morda me pesem na koncu malce razočara z vrnitvijo k ženski (kot tisti, ki kljub končnosti ljubi), ampak vseeno jo izpostavljam zaradi prej povedanega,
Ana
Poezija je prije svega metaforična umjetnost, pa je i žena u stihu samo metafora, simbol boljeg čovjeka od čovjeka.
Hvala od srca draga Ana !
lp, Duško
Duško, mogu ti samo čestitati od srca.
Lp,
Katica
Čestitke Duško tudi od mene.
Lepo pišeš.
Lep pozdrav v čudovito mesto,
Irena
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!