Prošla je vječnost od našeg susreta
kad sretoh te i pomislih: sanjam;
nesta mladost kao dim cigareta
s kojim i ja u sivi suton uranjam.
Htjela bih još jednom vratiti te dane
i spojiti iznova naše male kaplje;
proživjeti sve vedre trenutke znane
koracajući stazom koja se rasiplje.
Još plavi mjesec svoju svjetlost lije
u meni se bude neke stare sanje;
srce snažnije i brže u grudima bije.
Dugo u noć obuzima me čudno stanje
crnim baršunom klizi teška slutnja;
dok se u daljini tužno oglasi lutnja.
Navdušuješ s formo in vsebina, Katica ... mogoče bi še enkrat premislila glede rime v drugi kitici /male kaplje - što dulje/ ...
Lp, koni
Poslano:
27. 11. 2017 ob 10:38
Spremenjeno:
27. 11. 2017 ob 10:38
Neki snovi vremenom postaju snažniji, ali i tužniji.Divno si nam to darovala.
Snježno je u Sarajevu... pa su me ove slike zajedno sa tvojim stihovima punim uspomena vratile... daleko vratile.
lpm
Vesna, hvala ti na pažnji i komentaru.
Lp!
Dragi Mirko, po svemu sudeći, uspjela sam razgaliti tvoju dušu, što mi je posebno drago.
Od srca ti zahvaljujem na upućenim lijepim riječima.
VP!
Katica ☺
O, kako te razumijem! Hvala ti za ove sjetne i čarobne stihove, koji me snažno dirnuše.
Veliki pozdrav, Katice!
Hvala Murtulice na čitanju i lijepom komentaru. I veseli me da se razumijemo.
Vp,
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!