SLAVUJ
U grudima nosim sitnoga slavuja
slušam ga kako umilno vapi;
pjesma njegova je kao kapi
koja poput modre rijeke buja.
Nitko ne sluša njegov čudesan poj
što vječno bruji i u nečuj se širi;
tmurnim životom on se ne miri
u ovoj hladnoći nekoj bešćutnoj.
Sićušan slavuj neumorno pjeva
s ljubavlju dok mrak se prolijeva;
svatko je obuzet sam sa sobom.
Stvoren od paperjaste ljepote
klonu i izdahne od silne strahote,
a tihi cvrkut još luta nebom.
Tužan i prekrasan, sonet!
Veliki pozdrav, Katice
Triglave i Murtulice, hvala vam na lijepim komentarima i, naravno, čitanju.
Želim vam lijep i sunčan dan!
Katica
Nježno a snažno toliko toga rečeno. Što ga više čitam, više osjećam.
Prelijepo, Katice.
Lp, salke
Vesna, Salke - zahvaljujem vam na čitanju i komentiranju.
Sunčani pozdravi!
Katica
Od mene, Katice, sve pohvale...!
lpm
Dragi Mirko, posebno me veseli da me pratiš, a posebno sam ti zahvalna na komentiranju, odnosno, da ti se je ovaj sonet dopao.
Ugodan dan ti želim!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
- 21. 11. 2017 ob 18:24
- Prebrano 1800 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 195.14
- Število ocen: 13