i kad te nema u vidokrugu htijenja
kad samo slutim tvoj dah
tamo iza potiljka
kada te priželjkujem na dlanovima
ti si stvaran baš toliko koliko je stvaran san
koliko misli mogu htjeti
koliko noći mogu boljeti
i kad te nema na postelji
ti si posve blizu
bliže ne može
jače ne može
trajnije ne može postojati
u ovom sada
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!