
Riječ
kad je izgovoriš
nevidljiva je
i kao da zamire
u žamoru svjetine
i u grobljanskoj utihi
jednako
pa makar je čovjek
uzvikivao iz sveg glasa
ili mrmorio kao molitvu
jedrom svebiću
što nas ne vidi
jer smo misao
i što nas vijekovima šuti
osim kad u riječi
glazba se čuje
gdje nas zavodi
da se diramo
u ovoj skromnoj izbi
a ti mi kažeš ljubavi
i ja tebi kažem ljubavi
puštajuć prstima da govore
svojim jezikom
u tvojoj kosi
duž kičme medene
ka boku
čelu orošenom
i oku
a sve je moguće
i san i strah
da ćemo nestati jutrom
kao riječ nevidljiva
ako nam se usne rastave
makar na tren
zbog uzdaha
rođenog u besmrtnoj duši
primitivnog Boga.
Istančana je Vaša riječ, izbirljiva. Pogađa i u one skrivene slabe točke čovjeka. Zašto? Jer ponajbolje poznajete sebe, ali znate čitati i mape duša koje Vas dotiču. Da mogu, za ovako posložene riječi, stoticu bih Vam dala. Pozdrav Vam.
Izjemna pesem, ki pomanjšuje človeka in ga dobesedno položi v (eno) božjo besedo in poveličuje strah pred izginjanjem tega človeka v izdihu boga - in ta špekulacija z nesmrtnim duhom primitivnega (božjega) in drobnim trenutkom veličastnega (ljubezni) - čestitke,
Ana
Hvala nikita i Ana, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Duško,
nimam nobene primerne, izgovorljive ali zamolčane besede...(izjemna, globoka, prekrasna v vsej visoki večplastnosti.)
(Riječ
kad je izgovoriš
nevidljiva jeLep pozdrav,
Majda
Hvala draga Majda, na toplim riječima, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!

![]()
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!