ne nosim prtljagu
na svom putovanju
obrise davnih prosinačkih zagrebačkih ulica
zametenu snijegom Radićevu
sreću dočekanog susreta na kolodvoru
koja je topila pahulje na mom licu
čuvam u donjoj ladici uspomena
u gornjoj su sva ostala varaždinska godišnja doba
sa Stančićevog trga
I boje pomiješane sa sjenama sutona
nekog običnog stana bez radijatora u centru
koji je sve te godine grijao pogled i
smijeh malog dječjeg srca jedne djevojčice
u mom krilu
danas
mogu poći bilo kamo
živjeti bilo gdje
jer pogleda uprtog u nebo
samo jedno je pitanje preda mnom
hoće li biti oblačno ili sunčano
tog dana
Tvoje ličnice polne
izražajo silo.
ki se v tebi ves čas budi,
svoboda vsesplošna
se ti nasmeha
daj ji življenja
od tebe vse zavisi.
Tomi... puno ih je različitih u meni... Baš kad se dobro osjetim u jednom izdanju, dođe suprotno. Stalno drugačije. A svako se teško nosi. Kada snaga nema lijepu loptu za kotrljanje, može kotrljati i kamenje, no to je destruktivno.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: saraivor
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!