
Pod zemljom tišina
postelja miriše godinama
iz grudi niču mladice
tražeći boje nebeskog svoda
kap kiše olujnih oblaka
dah vjetra planinskih vrhova
Pod zemljom vjekovi
u rukama
u prstima
između vremena
s one strane svitanja
Iz grudi niču mladice gozdova u čijim će krošnjama
šaputati vjetrovi o rukama vezanim prstima
noseći šapat dubokim morima zaoranih pješčanih sprudova
Ispod zemlje mladica korijen savija
između dvadeset četiri pari rebara
između dodira
Zrno pijeska kotrlja
u dubine riječnih korita
u dubine morskih sprudova
gdje biser počiva
Pod zemljom tišina u zapletenim prstima
Za ovakvu pjesmu, draga Ljubice, ja ispisujem čistu desetku. Nisam profesor, nego zaljubljenik u poeziju.
lpm
Hvala ti Mirko
Osmjehom te pozdravljam
Komentiranje je zaprto!
![]()
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!