Prolazim puteljkom starim
kao nekad davno prije
čini se, sve je isto
ali ništa isto nije.
Usahle škrapice, ne miriši smilje
ni potočić više ne žubori
tek ponekad jutrom čuje se
tihi cvrkut u pustoj gori.
Zaspala su bijela stada
ni pastirice nema više
oronula kućica noću plače
k'o prve jesenje kiše.
Samo još maslina stara
u golom kamenjaru što samuje
svim neverama odolijeva i slučajnom
namjerniku kao dijete se raduje.
Kako lepo ti uspeva združevati staro s svežim in tvojim, in to tvoje ima tako lepo melodijo, ritem in milino, ki v vsakdanji agresiji še kako prija ... Umetnost je le tradicija v različnih preoblekah, ne odpovej se svoji, Sara
Murtulica, moje iskrene čestitke! Čudesna pjesma, originalna i melodiozna. Bravo!
Lp i mirnu noć ti želim!
Katica
Draga Sara, iskreno sam dirnuta, hvala Vam od srca, za prekrasan komentar i podčrtanku.
Topli pozdrav!
Murtulica
Katice, cijenim tvoju pažnju i tople riječi, koje uvijek imaš za mene, HVALA TI!
Vp,
Murtulica
To kar si zapisala v naslovu, draga murtulica, še kako drži: "Ništa isto nije",
ampak iz pesmi veje tolikšna milina do vsega opisanega, da se je dobesedno zlila vame in za pesem velja: "Je in ostaja lepa".
Iskrene čestitke in prisrčno pozdravljena,
koni
Draga koni, zahvaljujem od srca, na pozornosti i predivnom komentaru, koji mi puno znači!
Veliki pozdrav,
Murtulica
Bravo ...
... mogla bi to neka klapa pivat, onako polako, dirljivo, osječajno, ... ja več čujem neke tihe tambure ...
P.
Haha, hvala, Panonsky, bilo bi lijepo, ali malo preambiciozno je i pomisliti, da će se dogoditi :)
Lp, Murtulica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: murtulica
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!