Namjesto da usporedo
vodi tri radnje
koje u konačnici
dovode do neminovne tragedije
kao što je to uvijek slučaj
kad u radnju upleteš
makar i jednu odraslu osobu
nesvjesnu smrtnosti
i slabosti svojih
pjesnik se odlučio
za scenu
u kojoj košuta
s najljudskijim očima
melanholičnim od zelenila
i slijepe unutarnje ljepote
gane Boga
te ovaj prelomi strelu
odapetu u njeno grlo
od plemenskog lovca
netom prije
no što je našla cilja
a životinja
izbjegavši smrt
poleti lakonoga kroz šumu
praćena začuđenim pogledima
i kasnije plačem
gladne djece
tamo negdje
visoko
u neshvatljivu alegoriju.
Kar je nekomu odrešitev, je drugemu poguba. Globoka prispodoba.
Lep večer, Duško.
"filia"
Hvala draga filia !
lp Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!