Kao sjaj sećanja na poetske bahanalije
I Valpurgijske noći kad sam mesečarila pod nebom poezije
Kako sam samo veštičarila
Vračajući vrelim prstima kao ptičjim perom
Razuzdanim rečima i smelim potezima
Ispisivala sam stihovane bajalice
Protiv uroka moje početne starosti
I tvoje završne oženjenosti
Već dvadeset dva dana ili veka
Na paramparčad pamćenja razbijen mesec
Nema čim više da me omami i namami mi u pero stih
Tvoji poroci su izgubili snagu
Već dvadeset dva života nisam napisala ništa
Pod svetlim poetskim nebom
I strašnije od pesme o njoj
nenamiljanovic