SPROLJEĆA, NA PRIMJER
Jednom
kad zvijezde budu sjale
kao noć kristalna i sretna
pitat ćete jesam li
u prekidu vatre
kad su mrtve lipe cvale
u povijesnoj baklji
vašeg djetinjeg svijeta
zaista stizao varkom zatišja
brižnim kretom
kao usamljenoj svjetiljki
vjerni leptir
Jednom
sproljeća, na primjer
kad mi slika potone
u vaše davno isplakane oči
hoćete li se sjetiti mrtve pruge
kojom sam plutao kao strah
i grč u drhtaju srcu
da vam igračke donesem
da ih istrgnem iz „cikličnog
nestajanja svijeta“ u Sarajevu
jedne davne godine
u bijesu i mraku Zapjenjenih
Jednom
kad gore budu tirkizne
a poemu života ispišu
dovršene godine
što će značiti moje ruke
što gorjele su kao ratne rane
oguglale na brzinu okidača
u prekidima vatre plačući vas
sa crnim proljetnim cvjetovima
i zauvijek odlazeći
iz vremena
Zamišljena nad ovom pesmom - ćutim... iz poštovanja!!!
Lp Milena
Toliko srca, toliko razumjevanja života, toliko suza. Poštovanje Mirko.
Lp, salke
Mirko,
naj bo čas brez preteklosti in namesto črnih rož naj cvetejo sončnice in da jim
sonca nikoli ne zmanjka.
Lep pozdrav tebi in lepi pesmi
Irena
Pesmi, ki so iztisnjene iz resnične bolećine in strahot, ki posredno prebujajo zavest o neznosni odvečnosti vojn, opustošenih prostorov in bitij - morajo biti slišane,
čestitke,
Ana
Mirko, jaki i potresni stihovi. S njima doista
protreseš čitatelja tako da ga primoraš da si postavi tisuću bolnih pitanja na
koja, nažalost, odgovora nema. Velika čestitka i za pjesmu i za Podčrtanku.
VP!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 23. 09. 2017 ob 23:39
- Prebrano 1154 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 282.92