poslije ću večerati
pođimo niz tu nečujnu sonatu
pješice do mogućih osvajanja
smirenih litica iza kojih je
tišinom ostarjela klupa
poslije ću... rekoh
dok se otkotrljaju žuti
glasovi kestenova
sad ćemo dovršavati sliku
jer u tvojim očima plovi
miris ružmarina i mekane
listopadne sjene se gibaju
s njima ćemo na večernju misu
potom, možda u odsustvu svrhe
ali gledat ću djecu kako
na ljuljačkama bez glasa
za nekim letom čeznu
poslije ćemo večerti
kad budemo slušali
kako sa zidova
rumene boje otpadaju
kako netko ponovno
kroz vječnost
zatvara prozor
nakon što me je
zaludno dozivao
jedne jeseni
Uz ovakvu pjesmu i večeru bih preskočila !
Mirko lp
Bonaca... čuje se i šapat sa druge obale... Sjajno, Mirko!!!!
Lp Milena
Prehajanje od podob k odnosu, kot na večni gugalnici, v vrtincu spominov in želja in izzvenelih odmevov ... čestitke,
Ana
Izvrsna pjesma... Tko zna zna! :-)
Mirko, moje iskrene čestitke na Podčrtanki za ovu prelijepu pjesmu koja iz stiha u stih nam prenese mirnoću, tišinu, mirise, predivne slike, životnu bonacu i jedan ne zaborav.
Lp!
Katica
Poslano:
20. 09. 2017 ob 21:43
Spremenjeno:
27. 09. 2017 ob 20:50
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!