ako se preselim na skrovito mjesto
između zelenih pašnjaka i plavih visina
u brdovite predjele djedovine
ponijeti ću slanost na usnama i nemir u tabanima
mirisat ću na slanutak i raspukli nar
ako se preselim u mirisne lugove
gdje crvendać caruje
a slavuj pjevom tugu obmanjuje
ponijet ću tišinu modrih dubina
žute koralje i srebrna jata riba
beskraj pučine i val što valuje
ako se preselim u odaje skrovite
zelene oči moje djedovine
plavim će sjajem daljine gledati
duboko u njedrima morem ću jedriti
Ovakva tema uvijek me zadrži i okupira.
Ovdje je bogatstvo sjete, poetike, promišljanja, srce zadržano na protjecanju i prolaznosti. San o povratku ostaje samo san. Jer, vraćajući se ne nalazimo ništa, sve je zapravo u nama, u uspomenama...
Uspjeh pjesme garantira i odsustvo patetike.
Pjesnikinjo, lijep pozdrav:)
Hvala Mirko
Raduje me da si se zadržao u plavom i zelenom svijetu... u sjećanjima i težnjama...
pozdrav i osmijeh
Ljubi
Ljubi, zeleno mirišeš, a plavo u srcu uvijek ti dišeš, valove nosiš, s njima poeziju ljepu ti pišeš.
Predivna!
Lijep pozdrav, salke
Hvala Salke... na pjesnički razigranom komentaru...
osmjehom te pozdravljam
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!