U svijest najednom izroni riječ
podsvijest je hrani kao da je mliječ
dokasna u noći sve više se množe
i novim svitanjem jasnost ih prože.
Sve što je pohranjeno u dnu tebe
poput guste makije te grebe
htjela bih da sve prekrije šaš
i da taj svoj unutarnji glas utišaš.
Htjela bih izbrisati sve poput diska
hude misli i stope davnog otiska
prekinuti najtavnije krugove
i u njima zapisane sive logove.
Čemu igra s izgubljenim sjenama
duboko u gustim močvarama
dok sjajem sunca Zemlja je ovita
uživaj u čaroliji sunčanih osvita.
Prekrasno, Katica! :-)
O, besede ti živo teko,
kot studenec sanj,
v dalj,
nebo ...
Lp, Sašo
Hvala ti Sašo na lijepom i originalnom komentaru s kojim si me razveselio.
Želim ti svježu i mirnu noć!
Katica
Ostati u opjevanim osvitima nije, kao što smo imali prilike vidjeti i iskusiti, sudbina čovječanstva. Ali - čovjek, sam, pojedinac, jedinka pita, on uvijek pita. Uzalud. Jer ljudska logika zastaje pred neiskustvenim. U takvim parametrima zaigrati se pjesmom hrabrost je, ali i ljepota, jer pjesma je uvijek lijepa.
lpm
Dragi Mirko, hvala ti na pažnji kao i osvrtu na tematiku pjesme i tvojeg misaonog prožimljanja.
Lijep pozdrav uz, nadam se, ne prevelike vrućine!
Katica
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Katica Badovinac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!