Dve obale jednog mora velika voda deli
Teško je prizvati
One koji su sa druge strane
Umesto seansi
Pripitomite crne gavrane
Možda će preneti sve što reći budete hteli
Reči su teške
I u vodi svaka lako tone
To znaju putnici u čamcu crne aveti
Oni što su zauvek draž nebeske plaveti
Zamenili za večnu noć koja nema sutone
Moj se krvotok uliva u veliku vodu
Na mestu gde se talasi
Sreću s talasima
Gde smo se ja i Život i Smrt prvi put sreli
Ako je verovati
Mom izmišljenom brodu
Na svakoj od obala jedan deo mene ima
Poznaje ih obe samo ptica koja se seli
Željko, ova pjesma i po temi i po poetskoj vrijednosti je za divljenje. Ja sam je u njenim simboličnim značenjima, u metaforici, dubini i aktuelnosti tako doživio i stoga Ti čestitam!
lpm
Hvala Mirko... pesma je (kao i prethodna) napisana pre dvadeset pet godina, a ja dokon prelistavam stare rukopise :) i delim sa čitaocima.
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Željko Medić Žac
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!