plašim se spuštanja
u tamu riječi
gdje se pretvaram u rane
podobe jutra
a svjetlost me probada
da izlivenom krvlju
zamagli
granicu praha života
na nedodirnutu stranu
gdje sam vidio kako ptice
padoše u pjesmu
da smrt u njima ne bi više
bila tajnovita
i gladno se dizala
na poraženo nebo
gdje se je anulirala
modrina svetosti
tamo sam osluškivao
stražare vjetrova
kako ih love u grane
u truleći akvarel
dok su njihove orgulje izdisale
u padajućem pepelu sjenki
koje se s neplodnim večerom
stope u vedutu
zdrobljenih ogledala
između kojih spavaš
prekrivena
krilima
mrtvih ptica

Jure Drljepan (JUR)