NJEGOVE SAM USPOMENE DIO
Dok čekam glas
brojim zvijezde
Venu u daljinama
cvjetovi tame
koje ne shvaćam
Ali ovdje nisam stranac
i čujnom mi se čini misao
usamljenog školja
sa slikom broda
što u daljini se
usijeca u san
Daleko negdje uvenule su
trave u kolovozu
Dok zvijezde srastaju
sa osamom školja
toplinu mu ćutim, onu
što kroz kamene ruke teče
i širi se smjerom
kazaljki srca
Pripraviti prostor za slišanje glasu, ki je morda oddaljenejši od posušenih trav, školjk, zvezd, prisluhniti zraščenosti vsega, kar nas obdaja, da bi zaslišal(i) skozi toplino v kamnu lastno zvezanost z vesoljem (vsaj meni se je pesem tako prebrala), čestitke,
Ana
Mirko, raduje me tvoja Podčrtanka.
LP!
Katica
Ana, hvala na komentaru i na podcrtanoj pjesmi.
LP,
Mirko
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: mirkopopovic
- 02. 06. 2017 ob 15:32
- Prebrano 787 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 261.18