Poezijom ne možeš reći
ništa novo
ali možeš to reći
na ubjedljiv način
dojmljivo
ljepotom da se usiječe u kožu
poput reskog sna
u reljef srca nekog neznanca
da se ureže u njegove ruke
kojima će sagraditi gradove
kuće i djecu u njima
budućnost sa zelenim očima
u sfumatu pitoreskne duše
na periferiji svijesti
jer sve je to
samo predosjećaj
ni milimetar daleko
od bunovne smrti
a ako ništa drugo
pjesnik će voljenoj
prostrti zadnji stih
kao tepih
za mokro nebo.
hvala za mravljinčenje <3
lp
Irena
urednica
Poslano:
03. 06. 2017 ob 23:31
Spremenjeno:
04. 06. 2017 ob 10:33
Odgovor na večno vprašanje o tem ali se sploh še da napisati kaj novega, je način, kako to napišeš - ampak s tem pesem še ni posebna, tako jo naredijo vse te slikovite domislice, kaj je zmožna storiti lepota besed - navdihujoče, čestitke,
Ana
Hvala Irena i Ana, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Svaka čast, Duško. Čestitam.
Prijateljski pozdrav s Južne Trešnjevke!
Katica
Hvala draga Katice, pozdrav veliki iz susjedstva !
Duško
posebno poseben zapis posebnosti.
čestitam
Hvala Milan, od srca !
lp iz Zagreba,
Duško
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!