Da bi hodao po vodi
moraš zaboraviti
da si to ti
koji hodaš po vodi
i da je to voda
pod tobom
po kojoj hodaš
moraš zaboraviti
na svoju težinu
na strukturu i propusnost
vode
moraš zaboraviti povijest
ratove i žrtve
nemrtve i one mrtve
moraš zaboraviti
na lažnu ravnotežu
u Svemiru
na smijeh hijena i zvijezda
moraš zaboraviti
riječi i nejasne uzdahe
ta došaptavanja magle
s maglama
u rane sate
moraš zaboraviti
svoja pluća od sukrvice
i krivice
lađe nasukane na stijenje
i leđa kao da je svakoj
boli srce sjeme
pa takav
sav gdje se kao voda
prozireš svijetu
ugaziti u sebe
od sviju zaboravljen
i zapamćen.
Dobar je bio Martinko.
Zelo dobra pesem, privrela iz anime in iz ratia razmišljajočega pesnika, ki se zaveda, da si je človek v svoji namišljeni predstavi o vsemogočnosti podredil naravo in njena bogastva, zato pa pesnik toliko bolj poudarja pomen skromnosti in poznavanja svoje notranjosti.
A
Hvala draga Andrejka, na krasnom komentaru - analizi. Pjesma je posvećena velikom hrvatskom pjesniku Zlatku Martinku, nedavno preminulom, i svim istinskim pjesnicima.
lp iz Zagreba,
Duško
Duško, zelo dobra pesem. Čestitke!
Poezijo Zlatka Martinka zelo cenim, posebno so mi ljubi njegovi izvrstni haikuji. In hvaležna sem mu tudi za vse, kar sem se od njega naučila.
Lp, Lea
Da, draga Lea, Zlatko je bio i ostao veliki pjesnik i poznavatelj haikua. Od njega će učiti generacije pjesnika.
lp iz Zagreba,
Duško
Pesem, ki skozi igrivost in navidezno poučevanje govori o bistvu pisanja in osvobajanja od fiksacij o realnosti, ki smo si jih priučili - ta pesem zato deluje univerzalno in ne le kot poklon ... čestitke,
Ana
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Duško Babić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!