Od tebe sam dušo
sretan već dugo
od očiju tvojih
i grudiju
gdje ljetujem ljubav
na bisernoj splavi
kud ona pluta
ka mirnoj
nikom obećanoj slavi
pa vjerujem san
da je velika luka
ptica, neba
i pojnog tog
mirisa tvog
i što misli su
skladna muzika
kad krene s usana
zvonka i lepršava
kao jedna duša sjedinjena
u rađanju i smrti jednako
kroz sva stoljeća
boli vele i zanosa
od tebe sam dušo
sretan već dugo
od tvog osmijeha
što ozaruje
što svjetlom
i tijelom caruje
čitav vijek već
sretan sam
a da nisam sam
i da sam samo tvoj
kao ničiji nikad
od tebe sam dušo takav
i nemoj mi otići
prije nego se počešljaš
u jutarnjoj smjeni
bogomdane ljepote
da te pamtim
da me pamtiš
kičmom zrelom
i kišom vrelom
i kad nisam bio
na to spreman
da od tebe dušo
i s tobom
budem sretan.

Duško Babić