sve ono što se stislo
u nekoliko umornih sati
između moje optužbe
i dočekanog opraštanja
bila je nepregledna pustinja
nemoć koja se odražavala
u klizavosti gotovo
srušenog povjerenja
s obje strane kapaka
jer bio si dan koji je porađao sunce
i noć koja me dodirivala lahorasto
spoznajom da je ljubav živa
u svim varijantama dosljednosti
prije nego je dan odzvonio
čini mi se kako je ruka nade
već bila potonula
i nije stigla obrisati
moje ovlažene obraze
i srećom nije
izostala važna riječ
prije opraštanja
kao neizvikano molim te
u istoznačnosti
pravog nagovještaja ljubavi
moje usne sad imaju ime
koje samo ti znaš
pravilno izgovoriti
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!